Javi li se i tebi ponekad crv sumnje?
Znaš ono kada pomisliš da su ljudi koji konstantno pokušavaju da te vrate u neki svoj svet, možda u pravu?
Da se trkaš sa samim sobom dok pokušavaš da uhvatiš neuhvatljivo, neopipljivo, nerealno… nešto što oni kažu da ne postoji?
Ako si i ti jedan neumorni tragač, ne brini, nisi usamljen.
Ovaj svet je pun radoznale dece koja veruju u magiju, nedostaje nam one koja je žive.
Meni se ponekad čini da imam tu tendenciju da previše bajkovito stremim ka svojim željama i svom životu, da realnost jeste surova i takva valjda i mora biti, nikom nije lako… Pa se onda javi osećaj krivice, jer, šta sad ja to umišljam, gde sam ja to pošla, kako ja to tako bez plana i konkretnog cilja hoću ,,Nešto”?!
A onda pogledam oko sebe, iza sebe i u sebe i primetim tu količinu potpuno realnog truda, volje, energije, vremena, ljubavi, suza i snage uloženih u tu bajku… I shvatam da, nema preterivanja u snovima. Da snovi i jesu baš takvi, željom postavljeni izazovi, da bi ih samo prava osoba mogla dostići.